Kuća „Velikog brata“ za mnoge zvijezde i zvjezdice postaje potreba ali i svojevrstan i lak način zarade novca i slave. Dok svijet trese ekonomska kriza ukućani u Velikog bratu izlaze u baštu, bore se za svoj sudoper, kuhaju i traže ogrtač na izlazu iz kupatila. Za njih nema krize, oni zabavljaju sebe i naciju. Zbog toga i ne ćudi da su mnogi pristali da postanu zavisni te da se ponizno ispovijedaju budnom oku Velikog brata.
Pomalo je čudno da su i Vojvođani, ljudi ravnice, blagostanja i sporog biološkog sata pristali da uđu u show zvani „Veliki brat“. Jedan od njih je i Nenad Čanak čovjek ispravnih stavova, zbog kojih je izgleda kako je ušao i izašao iz igre zvane Veliki brat. Ipak dogodio se presedan, barem na našim Balkanskim prostorima. Konačno se neko iz političkih krugova odlučio pokazati javnosti i približiti politiku narodu pa makar i mahnuti kolegama u skupštini s pink kauča zatvorene show sobe.
Pitam se šta bi se desilo da se neki od naših političara zatvore na nekoliko sedmica pod stalnim prismotrom kamera. Da li bi gledanost dramatično porasla ili bi se ideja i koncept same emisije jednostavno urušio iznutra?
Dok u showu mnogi pokazuju svoje pravo lice, naši političari bi se zasigurno show sobom šepurili u odjelima umjesto u raznobojnim šlafrucima. Već mi kroz glavu prolaze vizije o poznatoj Prudskoj trojki koja pred kamerama pokazuje životne stavove prema ravnopravnosti, porodici i religiji. Takav show bi zaista omogućio enormnu gledanost u kojoj bi se direktno pokazala sva agresivnost suživota i tolerancije ovih prostora.
Važno je da bi u takvoj situaciji naši političari pristali da budu kontrolisani i to totalno. Po prvi put bi osjetili kako je to biti dio sistema naroda i života u kojem oni vode glavnu riječ a da nikoga za dozvolu i ne pitaju. U takvom showu bi svakako oni bili kontrolisani i nadgledani pa makar im se i na kraju isplatila pozamašna novčana svota.
Dok narodi, nacije, manjine i većine uživaju u svojim omeđenim granicama širom BiH, Veliki brat nam poručuje da upravo gledamo dobrovoljni logor u kome se i sami nalazimo. Svi smo u sistemu svevidećeg oka koje nas promatra, naređuje, kažnjava i oduzima privatnost. Dok nas drugi gledaju mi šetamo ponosno dignute glave i jedemo svoj komad hljeba kako bi u konačnici preživjeli.
Kada smo i sami dio realnosti koja se zove „Veliki brat“ nema nikakvog smisla gledati show na Tv-u. Takvoj emisiji se čak nemamo prava ni protiviti, jer su nam slobode koje show zatire već odavno ukinute. Za Edina, Dragana ili neke druge ukućane odlazak u ispovjedaonicu je rutina dok je to za nas događaj koji se prati s posebnom pažnjom iz samo jednog razloga a to je totalni krah ličnosti i oda ponizosti.
I dok naša realnost izgleda kao savršena kopija velikog brata mi i dalje bulaznimo o novim idealima, slobodama pa čak i o demokratiji. Zanemarujemo činjenicu da živio sličan život kao i „poznati“ ukućani koji će na kraju možda ipak osvojiti i neki novac te steći lokalnu slavu.
Mora se međutim uvijek imati na umu da s Velikim bratom nema zeze, dok gledamo show mi smo u kandžama medija koji nas hvataju u svoju mrežu uvijek i iznova. Mi smo zarobljeni gledaoci u svom prostoru u kojem smo valjda sigurni da niko ništa ne snima.
Dobrodošli na... https://ka5an.wordpress.com 
Kada bi našeg (još uvijek) gradonačelnika Zagreba Bandića ubacili u taj show, obećavam da bih ga gledao non-stop. Aj, divote 🙂